Ili nikako, ili stereotipno

Slepilo za nijanse: U srpskim medijima Romi se instrumentalizuju u skladu sa dnevnopolitičkim prohtevima vlasti. Mediji često prihvataju terminologiju i diskurs vlasti kada je reč o Romima što se posebno odnosi na povratnike i deportovane.

Pečat u pasošu koji govori o deportaciji iz Nemačke
Pečat u pasošu koji govori o deportaciji iz Nemačke

Autor: Saša Bojić, tekst prenet sa portala DW, 4.8.2017


Dok je Nemačka 2015. grcala pod nezapamćenim prilivom izbeglica iz Severne Afrike, Sirije, Iraka i Avganistana, u srpskom političkom diskursu su romski potražioci azila često nazivani „lažnim azilantima“. Mediji su tu terminologiju često nekritički prihvatali – posebno u periodu u kojem je Nemačka (zajedno sa Belgijom, Luksemburgom, Švedskom i Holandijom) pretila da će ponovo uvesti vize za građane Srbije ukoliko se ne smanji broj potražilaca azila iz te zemlje.

U tom periodu je uobičajena bila stereotipizacija Roma kao naroda koji se polakomio na „džeparac“ koji u Nemačkoj sleduje potražiocima azila dok se zahtev ne reši. Tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić je 2015. Rome nazvao i „tradicionalno siromašnim“, što je bila jasna jezička poruka svetskoj javnosti: Romi su u Srbiji sami krivi za svoje siromaštvo, jer je ono deo njihove tradicije.

Ni kraće izjave, ni veće generalizacije, iza koje stoji negovanje stereotipa tipično za diskriminatorski stav. Romi koji su morali da se iz Nemačke vrate u Srbiju nisu nailazili na lep prijem – naprotiv: mnogi su se žalili na policijsko šikaniranje.

Mediji „generalno nezainteresovani“

U vremenu u kojem je srazmerno veliki broj Roma vraćan u Srbiju, izveštavanje srpskih medija o tim povratnicima je površno i često praćeno stereotipima. Toj temi se posebno posvetio beogradski Centar za istraživanje javnih politika koji je o tome samo tokom ove godine objavio nekoliko analiza.

U najnovijoj, koju je Centar u junu ove godine objavio zajedno sa Forumom Roma Srbije, konstatuje se da su „romski povratnici u medijskom prostoru u Srbiji tek marginalno prisutni, dok je migrantima posvećena značajna pažnja“. Što svedoči o tome da je pisanje medija i dalje zavisno od dnevne politike, koja pomoću medija kreira javno mnjenje o migrantima, a Rome i dalje gura na obod društva.

Mediji u Srbiji su u poslednje vreme u velikoj meri neutralno izveštavali o Romima-povratnicima, kaže za DW Tanja Jakobi, izvršna direktorka Centra za istraživanje javnih politika. „Ali, iz načina na koje su birani naslovi, ili glavne vesti, vidi se da je još prisutno takvo profilisanje Roma-povratnika.“

Ovakva vrsta „inercije“ ne ide u prilog medijima – odnosno, svedoči o tome da su, kao što je Centar pokazao u jednom drugom istraživanju, mediji „generalno nezainteresovani za ove teme“ te da ih karakterišu „senzacionalizam, prenošenje serviranih informacija bez njihove analize, nedostatak novinarske inicijative i istraživačkog pristupa“.

Ne vide se nijanse problema

To se vidi već i po nediferenciranom pristupu temi. „Nama je u projektu bilo bitno da ukažemo upravo da postoje različite grupe Roma-povratnika“, kaže Tanja Jakobi: „Jedni zaista pokušavaju da prezime u nekoj od evropskih država jer kod kuće ne mogu da sastave kraj sa krajem; u drugoj grupi su oni Romi koji su proveli dugi niz godina u Zapadnoj Evropi i čija deca su najčešće tamo i rođena. Za takve povratnike, Srbija je zapravo strana zemlja, kao i bilo koja druga strana zemlja čiji jezik ne poznaju.“

Tanja Jakobi objašnjava da su u određenim slučajevima Romi sticali adekvatne kvalifikacije, ali da ne uspevaju da nađu posao u Srbiji, bilo zbog problema sa nostrifikacijom potvrda o kvalifikaciji, bilo zbog različite nomenklature zanimanja.

„A ima“, dodaje, „i onih koji su završili obuke, kao što je, na primer, manikirska, ali nemaju potvrdu o tome, pa ih služba zapošljavanja u Srbiji vodi kao ljude bez zanimanja, iako oni ponekad imaju i srednju školu, ili imaju dobro poznavanje kompjutera ili jezika.“ To samo pokazuje da je reč o problemu sa mnogo nijansi, kojima mediji, međutim, ponekad pristupaju pojednostavljeno iako su objavili i veliki broj kvalitetnih tekstova.

Centar za istraživanje javnih politika preporučuje da se mediji posvete praćenju položaja „ranjivih grupa“ i kada one nisu u žiži kreatora javnih politika. U te svrhe bi novinari trebalo da se upute na teren i posvete i analizi uzroka siromaštva ili drugih nedaća Roma – u suprotnom, oni ne mogu ispunjavati „ulogu kontrolnog faktora u društvu i poštovanju ljudskih prava“, kako na novinarstvo, između ostalog, gledaju pomenuti Centar i Forum Roma Srbije.